Close

Kad ona piše pjesmu,
neosjetno se pretače
u stihove,
u školjke-metafore,
pred otkucajima srca
što se otvaraju.

Kada ona piše pjesmu
ponire u nju
cijelim bićem,
hvatajući se za
nepostojeće
tačke i zapete,
da se ne utopi.

Kad ona napiše pjesmu,
sva se u nju
utisne,
a opet ostane
s ovu stranu
imaginacije,
za gozbu žudnim
pogledima.

Ranko Pavlović

Ostavi svoj komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su obeležena sa *