Opis
Knjiga Ekstrakcija prvih stalnih molara u ortodonciji bazira se na kliničkom iskustvu, na opširnoj kefalometrijskoj analizi preko sto lečenih pacijenata, od kojih su neki posle lečenja praćeni deset i više godina. Većina pacijenata je uspešno lečena, dok su neka rešenja, gledajući unazad, mogla biti optimalnija. Svestan sam da su moji pacijenti, koji su, zajedno s roditeljima, dobro sarađivali, doprineli da i pored ekstrakcije prvih stalnih molara svojim poverenjem olakšaju lečenje, dajući mu pozitivan pristup. Ekstrakcija prvih stalnih molara, kada se stožeri okluzije uklanjaju, tj. ekstrahiraju, retka je u ortodonciji i radi se samo onda ako nema drugog rešenja.
Vrlo je važna ne samo kooperacija s roditeljima već i sa stomatologom koji svojom intervencijom preuzima deo odgovornosti (npr. kod kompenzatorne ekstrakcije), gde zub može biti intaktan za ekstrakciju. Ortodonti su pod uticajem Edvarda Engla bili protiv ekstrakcije (non extractione), a 1950. godine Čarls Tvid (Charles H. Tweed) doveo je u pitanje Englov stav rešavanjem slučajeva ekstrakcijom prvih premolara. Razmena mišljenja o indikaciji i kontraindikaciji vađenja zuba prati nas do današnjih dana. Ako se danas diskutuje o ekstrakciji primarno se misli na premolare.
Ekstrakciju prvih stalnih molara iz ortodontskih razloga odbija većina ortodonata, ali ipak postoje ozbiljna razmišljanja o njihovoj ekstrakciji.
Iz Uvoda
