Pitali smo srpske izdavače koji su po prirodi posla najviše upućeni u kvalitet i vrednost ukupne produkcije o njihovom viđenju najvrednijih projekata u minuloj 2017. godini, o vrednosti književnih nagrada, prednostima i nedostacima domaćeg izdavaštva… Njihove odgovore objavljivaćemo u narednim danima na našem blogu, posle čega ćemo i sami, na osnovu dobijenih mišljenja, pokušati da oformimo svoju listu.
Mišljenje čitaoca kao konačnog i neopozivog sudije takođe je od neprocenjive važnosti. Javite nam se sa svojim kometarima.
Danas je naš gost Gojko Božović, ugledni pesnik, književni kritičar, esejista i izdavač, direktor i glavni urednik izdavačke kuće “Arhipelag”.
Koja knjiga/edicija je po Vama obeležila 2017?
– Čitao sam svakog dana u 2017. i bio bih nepravedan prema sebi i svom čitalačkom zadovoljstvu, a kamoli bi prema pročitanim knjigama kada bih izdvojio samo jednu. Ali izdvajam utisak da kod nas postoji dovoljno dobrih knjiga za sve ukuse i za sva interesovanja.
Vaša top lista od pet najboljih naslova?
– Nisam u ovom izboru uzimao u obzir knjige u izdanju Arhipelaga, njih prepuštam čitaocima, ali ovih pet knjiga čitao sam sa zadovoljstvom:
Derek Volkot: Mapa novog sveta (Kulturni centar Novog Sada)
Rejmond Karver: Sve pesme (Lom)
Čarls Simić: Ludak (Povelja)
Andrej Tarkovski: Martirologium (Akademska knjiga)
Vilijam Dejvis: Industrija sreće (Clio)
Koji književno-izdavački događaj je obeležio 2017?
– Nažalost, 2017. godinu obeležilo je vidljivo opadanje Beogradskog sajma knjiga. To nipošto nije dobro ni za knjige, ni za čitaoce, ni za izdavače, ni za ukupnu našu kulturu.
Da li su nagrade validno merilo kvaliteta objavljenih naslova?
– Nagrade su izgubile značaj koji su imale do pre desetak, a pogotovu pre dvadeset godina. Tada su nagrade, uz književnu kritiku, bile jedno od dva ključna modela oblikovanja kanona savremene književnosti. U vrlo velikom broju slučajeva nagrade su predstavljale orilično dobar izraz vrednosti. Danas su nagrade izgubile snagu preporuke i najveći broj njih ne utiče na sudbinu knjige. Osim NIN-ove nagrade, druge književne nagrade kod nas ne utiču na tiraž knjiga. Ali pogledajte i NIN-ovu nagradu u proteklih dvadeset godina: većina nagrađenih knjiga već je pravedno zaboravljena.
Šta su najveće vrednosti, a šta najveće slabosti srpskog izdavaštva?
– Najveća vrednost srpskog izdavaštva jeste njegova vitalnost. U teškim okolnostima, počev od devedesetih, privatni srpski izdavači su, uglavnom prepušteni sebi i nesigurnom i nedefinisanom tržištu, sačuvali jednu profesiju, a u najboljim primerima i da održe i unaprede profesionalne standarde. Ta vitalnost je jako važna i može se prepoznati kod izdavača različitih profila, obima, ambicija i interesovanja. Najveća slabost srpskog izdavaštva, ostavimo li po strani siromašno tržište, jeste tabloidizacija, kao i previše licencnih izdanja i previše reprodukcije na račun kreativne produkcije.